J.U. Gimnazija "Rizah Odzeckic"

Kineski zid, jedno od sedam svjetskih čuda, najveća je drevna vojna fortifikacija u svijetu čija je izgradnja najduže trajala. Prema najnovijim podacima, Kineski zid je dug više od 7000 kilometara. On je 1987. upisan u Listu svjetske kulturne baštine.

Inače Kineski zid je počeo da se podiže u devetom vijeku prije naše ere. Tadašnje vlasti u centralnoj Kini radi odbrane od nasrtaja sjevernih nacionalnosti, dogradile su zid da spoje postojeće pogranične kule i tvrđave tako da je postepeno nastao dugi zid. Kasnije u periodu Proljeća i jeseni (770-476 pre n.e.) i periodu Zaraćenih kraljevina (475-221 prije n.e.), vladari su se žestoko otimali za hegemoniju, tako da međusobni ratovi nisu imali kraja. Neki vladari su koristeći planinske visove, podigli u pograničnim oblastima zidove. Godine 221. prije naše ere, Ćinšihuang, imperator prve kineske dinastije Ćin je objedinio Kinu i spojio odgovarajuće zidove na sjeveru Kine da formira na planinskim grebenima veličanstvenu pograničnu fortifikaciju za odbranu od napada konjice nomadskih nacionalnosti iz prostrane mongoslke stepe. Već tada je kineski zid dug više od 5,000 kilometara. Zatim, dinastija Han koja je nastavljajući dinastiju Ćin , produžila je kineski zid na više od 10,000 kilometara. U kasnijem periodu od 2000 godina, vladari svih kineskih dinastija su manje-više dogradili kineski zid, čija je ukupna dužina premašila 50,000 kilometara, više nego dovoljno da opaše Zemljinu kuglu za jedan krug.

                                    .

Kineski zid koji se sada pominje, u stvari je zid renoviran u dinastiji Ming（1368-1644）. On počinje na zapadu kod prevoja Điajuguan u kineskoj provinciji Gansu i završava se na istoku kod prevoja Šanhaiguan na morskoj obali u provinciji Ljaoning. Prolazi preko 9 provincija, gradova pod direktnom centralnom upravom i autonomnih pokrajina, ukupna dužina mu je 7300 kilometara. To je odbrambeni objekat podignut na brdsko-planinskim područjima, pruža se na veoma složenom  reljefu, prolazi preko pustinje, stepe i močvara. Graditelji zida su saglasno reljefu primjenili na zidanju različitu i svojstvenu strukturu, zid je tako postao jedan od najboljih odraza pameti predaka kineskog naroda.

Kineski zid se pruža niz talasaste grebene, ispod zida su strme spoljne padine. Zid i planine se međusobno udružuju i dopunjuju. Pod starovremenskim vojnim uslovima, bilo je gotovo nemoguće da se vojska popne kroz opasan reljef do ispod samog zida i zatim otuda povede ofanzivu na zid. Zid je podignut spolja od ogromnih opeka i odsječenih kamenih blokova, a punjen iznutra kamenicama i zemljom. Visok je oko 10 metara, na vrhu širok četiri-pet metara, dovoljno za hod četiri konja uporedo, udobno za manevrisanje vojske i prevoz žita i oružja. Sa unutrašnje strane zida su sazidane odgovarajuće kamene stepenice i hodnici. Na svakih nekoliko stotina metara je podignuta po jedna kula odnosno toranj za prijenos dimnog signala. Kule su podesne za smeštaj oružja i žita i za odmor pograničara. Kad je stigla neprijateljska vojska, kule su se koristile kao odbrambeno utvrđenje, a u tornjevima se dimilo od zapaljenog sijena da gusti dim preko niza tornjeva brzo prenosi alarmni dimni signal o neprijateljskoj ofanzivi.

Kineski zid posjeduje vrhunsku istorijsko-kulturnu i turističku vrednost. U Kini se često kaže: Ko nije bio na zidu, taj ne može biti ocjenjen za junaka. I domaći i strani gosti, među kojima i lideri stranih zemalja, svi se osjećaju počašćenim što su mogli da se popnu na zid. Ostaje sada nekoliko bolje očuvanih sektora, to su Badalin, Simatai i Mutianju u Pekingu, Šanhaiguan na istočnom kraju zida koji je nazvan prvim prevojem u Kini, i Điajuguan na zapadnom kraju u provinciji Gansu. Svi ovi sektori su veoma posjećene turističke atrakcije kroz cijelu godinu.

Zid ja dugačak 2450 km, visok 16m, a širok od 5 do 8m. Predstavlja jedinu građevinu na Zemlji koja se može vidjeti iz svemira:

Kineski zid je oličenje uma i truda miliona radnih ljudi u drevnoj Kini. Zid je funkcionisao hiljadu godina, još uvijek nije pao. Kineski zid po svojoj milenijumskoj veličini i besmrtnom čaru odavno je postao simbolika krvnog srodstva i nacionalnog karaktera kineske nacije.

Najveća svjetska kompanija za istraživanje nafte i naftnih derivata, nizozemski SHELL ulazi na teritorij FBiH.

Nafte u Bosni i Hercegovini ima, a kolike su to količine i na koliko metara se nalazi nafta, odgovorit će kompanija Shell za najviše godinu i pol dana kada će biti gotove njihove studije.

Zli jezici koji kažu da se radi o običnim floskulama i pukom trošenju novca nisu na mjestu jer se Shell Exploration Company smatra najozbiljnijom kompanijom u ovoj oblasti i takva kompanija se ne bi upuštala u posao koji ne obećava.

Sva istraživanja koja su rađena od 1970. do 1990. pokazuju da nafta postoji. Je li to dovoljno isplativo za eksploataciju koju bi radile velike tvrtke poput Shella ili manje kompanije, utvrdit će istraživanja, kazao je Trhulj koji nije želio nagađati kolike zalihe nafte se nalaze na prostoru Federacije i cijele BiH. Tek dodaje da nafte ima mnogo i da su brojni stručnjaci koji su pohodili ova područja potvrdili da postoje naftna polja.

Nafta curi i to je prvi pokazatelj. Ako se ostvare nagađanja, bit će odlično. Nafte ima, sada samo treba utvrditi koliko i na kojoj dubini i koliko je to isplativo eksploatirati, ponavlja Trhulj koji će, ako se nađe nafta u BiH, ostati upamćen kao prvi ministar koji se upustio u ovako težak projekt i koji je otkrio naftu.

Napomenimo kako će se nakon implementacije memoranduma potpisanog između Vlade FBiH i Shella stvoriti jasna slika o stvarnim zalihama nafte i plina na teritoriju FBiH te osnovne pretpostavke za početak istraživanja i eksploataciju.

Ako bude dovoljno zaliha, 2014. stekli bi se uvjeti za prve platforme, a početak eksploatacije bi mogao početi u siječnju 2015.
U isto vrijeme iz naftne tvrtke Jadran Naftagas, koja je u srpsko-ruskom vlasništvu i čije je sjedište u Banjoj Luci, najavili su početak geoloških istraživanja lokacija na prostoru Republike Srpske. Jadran Naftagas ovih dana počinje seizmička istraživanja izvoditi u sjevernom dijelu BiH u duljini od 210 kilometara od granice s RH u Novom Gradu do Doboja na istoku.

Kada se govori o istraživanju nafte u BiH, mora se znati da je 1973. godine počelo prvo ozbiljno istraživanje postojanja crnog zlata na našim prostorima. Nafta u BiH se tada istraživala u dva različita projekta – “Sjeverna Bosna” i “Dinaridi”. Projekt “Sjeverna Bosna” skoro je završen, dok se “Dinaridi” i sada nalaze na početku. Prije rata urađeno je 15 istražnih bušotina koje su pokazale da na prostoru sjeveroistočne BiH, na dubini od tri do pet tisuća metara, postoji 50 milijuna tona naftnih rezervi. To područje prostire se od Bosanskog Broda, preko Brčkog, Bijeljine i Zvornika, do Tuzle i zauzima prostor od oko 12.000 kvadratnih metara. Prema ovom istraživanju, postojeće zalihe mogle bi zadovoljiti sve potrebe BiH za naftom u idućih 30 godina, uz godišnju zaradu od milijardu dolara.

Profesor Edin Delić, s Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta Sveučilišta u Tuzli, kazao nam je da su studije i istraživanja do sada pokazale da postoji nafta, ali da nisu jasno determinirali količine i precizne lokacije.

- Sasvim je sigurno da nafte ima i u 100-tinjak površinskih manifestacija. Imaju bušotine koje daju naftu i itekako ima smisla istraživati tu oblast. Očekivanja treba svesti na realnu razinu i treba se malo sačekati. Pozdravljam dolazak Shella, kazao je Delić i dodaje da su priče koje govore da nema nafte besmislene, jer nafte ima čak i na površini. On kao područja na kojima ima nafte označava Drežnicu koja se nalazi sjeverno od Mostara, cijeli širi plan Dinarida, Posavinu od Šamca do Semberije i Majevice i na desetke drugih lokacija.

Valja naglasiti i to da neke od procjena utemeljene na znanstvenim istraživanjima govore da je BiH, uz južnu Crnu Goru i sjevernu Albaniju, najperspektivnije naftno-plinsko područje od Urala do Sjevernog mora.

1. Keopsova piramida:

Keopsova piramida je jedno od sedam svjetskih čuda staroga svijeta a sagrađena je 2550 godina PNE, poznata je i pod nazivom velika piramida, to je ustvari grobnica faraona Keopsa u Gizi. Prema stručnjacima u izgradnji ove piramide učestvovalo je 100 000 ljudi a gradili su je čitavih 20 godina. Svaki kamen na ovoj piramidi je dugačak 2 metra ali ima ih i dužine 5 metara.

2. Viseći vrtovi Babilona:

Viseći vrtovi Babilona takođe spadaju u sedam svjetski čuda, izgrađeni su 600 godina prije Krista , postoje dvije verzije zbog čega su napravljeni ovi vrtovi u Babilonu. Po prvoj priči ove viseće vrtove napravio je Nabudokonosor 2 za svoju ženu po imenu Amitis od Medije, toliko ju je volio da joj je olakšao njeno tugovanje za rođenom zemljom Medijom.  Ove vrtove su opisivali stari Grčki istoričari.

3. Zeusov kip:

Zeusov kip takođe spada u sedam svjetskih čuda a sagrađen je 433 godine prije Krista. Sgradio ga je poznati kipar Fidija, napravio ga je od slonove kosti i zlata. Dugo vremena ovaj kip je bio čuvan u posebnom hramu u Južnoj Grčkoj, visine 13 metara i velikih razmjera. Kip je bio toliko dobro urađen da su mnogi mislili da vide pravoga boga. 

4. Artemidin hram u Efezu:

Artemidin hram u Efezu takoše spada u 7 sedam svjetskih čuda, sagrađen je 650 godina prije Krista, nalazio se nedaleko od Izmira u današnjoj zemlji Turskoj. Gradnja ovog hrama je trjala 120 godina, stubova od mramora je bilo na građevini 127 komada od mramora.

5. Muzej u Halikarnasu:

U sedam svjetskih čuda spada i muzej u Halikarnasu, sagradio ga je knez Mauzol u svoju vječnu slavu. Sagrađen je 360 godina prije naše ere. U 14 vjeku vitezovi reda Svetog Ivana su ovu grobnicu zvanu muzej pretvorili u kamenolom kako bi izgradili Petrvove tvrđave Halikarnasu.

6. Kolos sa Rodosa:

Kolos sa otoka Rodosa je još jedno od sedam svjetskih čuda, izgrađen je 280 godina PNE. To je najpoznatiji kip Kolos s Rodosa po vjerovanju bilo je 300 kipova izgrađeno velikih dimenzija ali je Kolos bio najveći od njih. Ovaj kip je skulptura sunčanoga boga Herosa i bio je izrađen od bronze.

7. Aleksandrijski svjetionik:

Aleksandrijski svjetionik na otoku Faru pred Aleksandrijom nastao je 280 godina prije nove ere, arheolozi su tražili ostatke svjetionika ali uzalud. Nema dokaza o postojanju ovog svjetionika osim pisanih dokumenata. Smatra se da su mu ptupovi bili izgrađeni od stakla, bio je visine 120 metara, na njegovom vrhu se naveče ložila vtra od drva i smole. Ova građevina je nestala u velikom potresu i potonula u vodu. Ova građevina se smatra za najveće ostvarenje u starom vijeku.

Planinski narcis

Bor (Pinus)

Bosanski ljiljan